Obožavatelji Assassin’s Creeda (AC) molili su za igru čija se radnja odvija u Japanu skoro sve dok serija postoji. Možda je Ubisoft smatrao da je previše očigledno da svoju seriju fokusiranu na “stealth”(skrivanje) odvede u zemlju popularno poznatu po nindžama; Posebno nakon što ga je Ghost of Tsushima preduhitrio sa tom idejom. Možda je Ubisoft više bio zainteresovan da izokrene očekivanja tako što umjesto toga pravi mračne ubice od pirata i vikinga, ali je ipak na kraju odlučio istrajati sa najnovjim djelom svoje dugogodišnje franšize – Assasin’s Creed: Shadows.
Radnja igre
Smješten na kraju Sengoku ere (kasnih 1500-ih), Shadows plete priču o osveti i časti oko svojih dvostrukih protagonista, Naoea i Yasukea. Prvi protagonista je mlada žena čijeg je oca ubila misteriozna grupa maskiranih samuraja. Ona ispunjava klasičnu ulogu oštrice u tami iliti ubice iz sjenke u Assassin’s Creedu, dok je Yasuke zasnovan na istoimenoj figuri iz stvarnog života (prvi crni samuraj). On je kako u stvarnom životu tako i u igri visok i snažan ratnik koji preferira direktan pristup borbi poput Eivora iz prethodnog djela franšize.
Koliko sam ja mogao zaključiti za svojih 36 sati igre perspektiva Naoe je istinska perspektiva AC univerzuma dok je Yasuke samo šlag na torti koji dozvoljava i ljubiteljima “hack & slash” igara da se pronadju u Ubisoftovoj najnovijoj igri. Interesantno je što se možete prebacivati sa jednog karaktera na drugog u toku igre te jednu misiju odraditi kao pravi nindža dok drugoj imate priliku pristupiti u stilu Ramba iz poznatih istoimenih filmova.
Ja sam igri pristupio iz perspektive Naoe te sam upotrebom dimnih bombi, šurikena i hvataljki navigirao krovovima srednjovjekovnog Japana i eliminisao prijetnje jednim udarcem. Ipak, u nekoliko nahvata sam ipak iskoristio sirovu snagu Yasukea. Na primjer u boss borbi protiv Kimura Kei gdje moram proći kroz hordu manjih neprijatelja prije nego se suočim sa velikim templarom koristio sam Yasukea. Naoe jednostavno ne može poraziti templara jednim udarcem te onda biva suočena sa velikim problemom koji Yasuke lagano rješava. Bivajući da je za glavu visočiji i duplo jači od svojeg protivnika Yasuke se sa njim bori prsa u prsa i uvjek izvuče tanji kraj.
Atmosfera unutar igre
Bez obzira na to kojeg lika odaberete, Shadows vas vodi kroz jedan od najveličanstvenijih otvorenih svjetova u istoriji serijala. Njegov prikaz Japana je ništa manje nego spektakularan.
Zapanjujuće planine, šume i polja mijenjaju se s godišnjim dobima, što ne utiče samo na pejzaže, već i na ponašanje neprijatelja. Kroz krajolik ispunjen hramovima i selima, mnogima još uvijek u ruševinama kao rezultat sukoba iz perioda japanskih ratničkih država, igra prenosi autentičnu atmosferu tog turbulentnog vremena. Impresivno detaljni i živopisni gradovi služe kao središta dešavanja, a čak i razgovori NPC-eva (kompjuterski kontrolisanih karaktera u igri) poput jezuitskih misionara i portugalskih trgovaca u jednoj luci, što je istorijski tačno, dodatno doprinose osjećaju potpune uronjenosti u svijet igre.
Kada je muzika u pitanju britanske grupe “The Flight”, “Thunderstorm” i “Triggs Da Author” u kombinaciji sa japansko-kanadskim bendom “TEKE-TEKE” postarali su se da atmosfera bude zaokružena u potpunosti. Zajedno su kreirali preko 50 kratkih djela koja se imaju prilike čuti tokom 30ak sati igranja ove igre.
Gejmplej
Kada je u pitanju gejmplej osim novine da imate priliku igrati 2 različita karaktera a samim tim i stila igre Ubisoft je promijenio pristup misijama. One više nijesu linearne već ste vi kao igrač u potpunoj kontroli. Ako smatrate da neku misiju treba ostaviti za kasnije, to imate pravo uraditi. Neke možete u potpunosti preskočiti. Imate znatno veću slobodu nego ranije što mi se zaista i svidjelo. Ja preferiram igre otvorenog svijeta u kojima imam slobodu raditi šta god poželim, a pošto je Ubisoft oduvjek forsirao igrače da idu jednim putem do cilja Shadows je prva njihova igra nakon Assasin’s Creed Origins kojoj sam odlučio dati šansu. Priznajem, u pitanju je dobro utrošenih 30ak sati. Osim dodatne slobode u odnosu na prethodne djelove sada imamo i opciju da puzimo i unajmljujemo izviđače. Puzanje nije pretjerano korisno, dok su izviđači skoro pa obavezni. Oni su ti koji vam daju informacije o ključnim metama i prostorima interesovanja te vas na neki način vode kroz igru. Postoji opcija ulaska u plitku vodu i disanja kroz Bambusov štap. Tradicionalni Orlov Pogled je takođe jedna od korisnih sposobnosti Naoe jer joj dozvoljava da precizno locira svoje mete. I jedan i drugi protagonista imaju sosobnost pojačanog vida koja im dozvoljava da brzo prikupe potrebne informacije o nekoj novoj sredini u kojoj se nalaze. Da bi upotrijebili ovu sposobnost moraju biti pozicionirani na nekom uzvišenju. Ukoliko se nađete u situaciji Najtingejl poda (škriputavog poda) iliti specijalno dizajniranog odbrambenog mehanizma protiv nindži i ubica sve što morate uraditi je čučnuti i to će magično eliminisati pritisak koji vaši koraci stvaraju te u potpunosti eliminisati zvuk trenja eksera o drvene daske. Nije baš realna scena, ali moramo znati da je poenta AC franšize biti savršeni ubica.
Igra je ispunjena istorijski tačnim oruđem, ali i oružjem te u svom izboru imate katanu (mač), kanabo (buzdovan), naginatu (koplje sa krivom oštricom), šurikene (metalne strelice raznih oblika) i kunaije (bodeže). Osim toga postoje i oružja na daljinu poput yumi luka za strijele i tepo arkebuze (preteča muskete), ali i zloglasne kusarigame (2 srpa spojena dugim lancem). Ovaj odabir oružja zaista pomaže imerzivnosti unutar igre. Svako od ovih oružja ima svoje posebno drvo sposobnosti koje imate priliku unaprijediti tokom igre.
Jedan interesantan aspekat igre je da imate priliku izgraditi sopstveni bunker koji vremenom postaje glavna baza operacija. U ovoj bazi vremenom dodajete sve više osoblja od kojih su najbitniji ranije pomenuti izviđači. Ovo je dio koji mi se posebno svidio i podsjetio me je na Dragon Age: Inquisition koji je realizovao sličnu ideju mnogo godina ranije.
Želim istaknuti da je meni bilo znatno interesantnije igrati iz perspektive Naoe jer je istaknut način ubijanja iz sjenke pri kojem sam morao dobro voditi računa na svoje pozicioniranje u odnosu na ljude oko sebe. Sve instance u kojima sam koristio drugog protagonistu Yasukea bile su nekako repetitivne i blago dosadne. Jednostavno, nema preveliki broj kombinacija prilkom borbe na koje sam navikao u jednom od prethodnih naslova koje sam igrao “Khazan – Poslednji Berserker”.
Performanse
Da biste zaigrali najnovije izdanje skoro dvije decenije stare franšize, Assassin’s Creed: Shadows morate imati minimum sljedeće komponente:
- Intelov i7 8700k processor
- 16 GB RAM memorije
- GeForce GTX 1070 8GB grafičku karticu
- DirectX verziju 12
- Windows 10 ili noviji operativni sistem
- 115GB slobodnog prostora na svom Hard Disku
Zaključak
Assassin’s Creed je zaista duga i voljena franšiza čije sljedeće djelove mnogi željno isčekuju, ipak u mom srcu je oduvjek bila previše uskogruda svojim opcijama za igru avanturističkog žanra. Zar nije poenta avanture da vi kao glavni lik jurite otvorenim svijetom kuda vas god vjetar odnese? Tako makar ja mislim i to je upravo ono čemu je Shadows uspio da se približi. Naravno igra ima svojih mana, poput nedovoljno ispoliranih dijaloga koji na trenutke izgledaju izforsirano ili pak situacije u kojoj sam pauzirao igru na 30ak minuta samo da pronađem svog karaktera mrtvog nakon odpauziranja. Naime, ukoliko vas je neko pratio a vi ste pauzirali igru i dalje primate svu štetu koju vam je osoba nanijela “tokom pause”. Ipak, ovo su samo neke od sitnica koje su mi zasmetale jer igra je zaista izvanredna i imate pravi osjećaj avanture dok je igrate.
Ukoliko ste ljubitelj tumaranja otvorenim svijetom i eliminisanja neprijatelja iz sjenke, a imate 70 eura na svom Steam profilu onda je ovo prava igra za vas. Igra je veoma obimna i prepuna sekundarnih ciljeva te zahtijeva najmanje 30ak sati da se pređe do kraja. Smatram da je Ubisoft konačno dobro izbalansirao avanturistički dio igre otvorenog svijeta i srž eliminisanja ključnih meta. Uz to dodatak drugog protagoniste kao karaktera za igru je pojačao efekat imerzije i saosjećanja, ali i povećao vrijednost ponovnog igranja igre koja je za Ubisoftove naslove nažalost oduvjek niska.
Ocjena za Assassin’s Creed: Shadows je 7
